We have detected that you are located in . Do you want to switch to the local site?
Osnova upravljanja dijabetesom tip 2 je promocija zdravih životnih navika, a što podrazumijeva zdravu ishranu, redovnu fizičku aktivnost, prestanak pušenja i održavanje zdrave tjelesne mase1. Ukoliko pokušaji promjene životnog stila nisu dovoljni za kontrolu nivoa glukoze u krvi, započinje se sa medikamentoznom terapijom.
Ovaj članak daje pregled koji će pomoći osobama s dijabetesom tip 2 da mogu voditi diskusiu sa svojim ljekarima. Ovo nije potpuni dokument niti ima namjeru da zamijeni savjete ljekara i drugih zdravstvenih radnika.
Lijekovi za dijabetes mogu imati širok dijapazon mehanizama kontrole nivoa šećera u krvi utičući na način na koji tijelo korisi inzulin i/ili šećer1.
Kod nekih ljudi lijekovi mogu prouzrokovati sporedne efekte. Ukoliko imate neki, važno je da razgovarate sa svojim ljekarom jer postoji mnogo načina da se oni ublaže ili druge terapije koje vam više odgovaraju. Razgovarajte sa svojim ljekarom za više informacija.
Osobe sa dijabetesom tip 2 trebaju procijeniti svoju medikamentoznu terapiju svakih 3-6 mjeseci1. Da li ste na adekvatnoj terapiji? Nastavite čitati kako biste saznali više i bili sigurni o čemu diskutujete sa svojim ljekarom!
Metformin (bigvanidini) je uglavnom prvi propisani lijek pacijentima sa dijabetesom tip 2 kao dodatak na dijetu i vježbu a u cilju postizanja cijalnih vrijednosti nivoa šećera u krvi1. Metformin je jedini lijek u klasi bigvanidina i uzima se oralno u formi tablete. U nekim slučajevima, drugi ili dodatni lijekovi mogu se razmotriti u zavisnosti od drugih faktora poput kardiovaskularnog rizika ili problema sa bubrezima1.
Metformin djeluje tako što smanjuje količinu šećera kojeg oslobađa jetra i pomaže boljem odgovoru organizma na inzulin2.
Potencijalne koristi od metformina2:
Potencijalni rizici od metformina3:
Osobe s dijabetesom tip 2 imaju 2-4 puta veću šansu da dobiju srčani ili moždani udar u poređenju sa osobama bez dijabetesa3,4.
Saznajte kako možete smanjiti rizik.
Provjerite sa vašim ljekarom ukoliko vam nije potrebna dodatna zaštita zdravlja srca i bubrega i da li je nivo šećera u krvi dobro kontrolisan, tako da možete ostati samo na terapiji metforminom. Ukoliko je vaš dijabetes napredovao i metformin nije dovoljan da kontroliše nivo šećera u krvi, ljekar vam može predložiti dodatne terapijske opcije1.
Dostupne su različite terapijske opcije sa različitim mogućim kombinacijama. Medikacijska mapa omogućiće vam razumijevanje i snalaženje u okviru dostupnih terapija!
Inhibitori dipeptidil peptidaze-4 (DPP-4) su oralni lijekovi koji pomažu povećanju količine inzulina koji nastaje nakon jela i smanjuju količinu šećera oslobođenog iz jetre kada nije potreban. Također, usporavaju varenje7.
Potencijalne koristi od DPP-47:
Mogu pomoći u kontroli apetita
Potencijalni rizici od DPP-47:
Česti neželjeni efekti na probavnom traktu, uključujući proljev i mučninu kao i simptome slične gripi
Tiazolidindioni su oralni lijekovi koji povećavaju osjetljivost tijela na inzulin i povećavaju količinu "dobrog" holesterola u krvi8.
Potencijalne koristi od TZD8:
Potencijalni rizici od TZD8:
Sulfonilurea se može uzimati oralno u vrijeme obroka kako bi stimulisala proizvodnju inzulina u pankreasu i povećala efektivnost inzulina u tijelu9.
Potencijalne koristi od SU9:
Njihov efekat na povećanje izlučivanja inzulina i pomoć u smanjenju nivoa šećera u krvi
Potencijalni rizici od SU9:
Ljekari koji se bave dijabetesom propisuju agoniste receptora glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) i inhibitore natrij-glukoza kotransportera-2 (SGLT-2) širokom profilu ljudi sa dijabetesom tip 2 iz različitih razloga3.
GLP-1 RA mogu se uzimati oralno ili davati jednom dnevno ili jednom sedmično injekcijom ispod kože, zavisno od vrste lijeka. GLP-1 RA lijekovi djeluju na nekoliko načina: usporavaju pražnjenje želuca i pomažu smanjenje nivoa šećera otpuštenog iz jetre. Kada nivo šećera u krvi poraste, GLP-1 RA povećavaju količinu osobođenog inzulina iz pankreasa1.
SGLT-2 su oralni lijekovi. Djeluju tako da smanjuju nivo šećera u krvi sprječavajući ponovnu apsorpciju (reapsorpciju) šećera u bubrezima te tako povećavaju količinu šećera izlučenog urinom1.
Potencijalne koristi od SGLT-1 1,3:
Potencijalni rizici od SGLT-11:
